ŠAMANIZAM ~ Sve njegove tajne

shaman

Sibir naseljavaju brojni narodi koji se mogu podeliti u sledeće jezičke grupe: indo-evropsku, ibero-kavkasku, paleo-azijsku, pamirsku, manču-tungusku, tursku i uralsku. Većina ovih naroda praktikovali su šamanizam, a u određenoj meri čine to i danas. Pod uticajem sibirskih naroda neke elemente šamanizma usvojili su i evropski narodi. U staroj religiji Istočnih Slovena možemo naći dosta ovih elemenata, kao i u religiji starih Nordijaca čiji su susedi ugro-finski narodi (Finci i Laponci).

Šamanizam je jedna od najstarijih duhovnih tradicija. Ova tradicija vezana je za nomadski način života, zbog čega postoji i danas među narodima koji su ostali nomadi. Zato u šamanskoj religiji nema mnogo božanstava ili duhova plodnosti, već se pre poštuju božanstva lova. Ovakva religija je, dakle, sasvim suprotna starim religijama zemljoradničkih naroda. Oni su, kao što znamo, poštovali boginje-majke i boginje plodnosti (Ceres, Freja, Živa). Takođe, obredi zemljoradničkih naroda bili tipični obredi prizivanja plodnosti. Pored toga što su sibirsko-altajski narodi poštovali božanstva lova, u njihovoj religiji postojao je i kult nebeskog oca. Najpoznatiji otac-nebo je Tengri, koga nalazimo u religiji tursko-altajskih naroda.

Osnovne odlike šamanizma

Suštinu šamanizma čini komunikacija sa svetom duhova. Univerzum onostranog istovremeno je svet mrtvih duša i svet bogova, kao i drugih mitoloških bića. S tim u vezi može se zapravo govoriti o dva onostrana sveta — jedan je onaj nebeski, božanski, a drugi podzemni, koga naseljavaju razna htonična bića. Treba istaći da podzemni svet nije nikakvo “zlo” i “negativno” mesto, niti mesto mučenja kakav je npr. hrišćanski pakao ili muslimanski džehenem. To je naprosto večno boravište mrtvih, a pristup ovom svetu omogućen je jedino šamanima.

samaniOdlazak u podzemni svet najčešće su praktikovali šamani kada bi želeli da vrate dušu bolesnika u njegovo telo. Smatralo se da bolest nastaje kada duša iz nekog razloga odbegne ili se izgubi na svom povratku u materijalni svet. Da bi spasao bolesnika, šaman se mora otisnuti u podzemni svet i nagovoriti njegovu dušu da se vrati nazad. Zbog toga šamani tokom isceliteljskog obreda duvaju u bolesnika, masiraju i trljaju njegovo telo, ili odstranjuju pogubne uticaje isisavajući ih kroz kožu.
Šamani nisu bili samo iscelitelji već su na sve moguće načine pomagali svojim saplemenicima i brinuli se o dobrobiti zajednice.

Npr. obezbeđivali su svom plemenu hranu, toplotu, sklonište, šta god da je bilo potrebno, a da nije moglo da se obezbedi “prirodnim” putem. Da bi, recimo, obezbedili dobar ulov, šamani su molili duhove gornjeg sveta da dopuste da životinje budu ulovljene. Takođe, molili su i same životinje da se ne svete onima koji su ubili njihove rođake, i tako su činil lov bezbednim. Da bi na ovaj način mogli da deluju na prirodu i njena stvorenja, šamani su morali da se identifikuju sa svim što postoji u prirodi (životinjama, biljkama, stenjem, vodom, vatrom). U mogućnost ovakve identifikacije oni, naravno, ne bi mogli verovati da šamanska religija nije po svom karakteru animistička tj. takva da pripisuje dušu svemu postojećem.

Pored navedenih “usluga” koje su šamani vršili za svoje saplemenike oni su ih štitili od neprijatelja, zlih duhova i loše sreće. Bili su, jednom rečju, čuvari i dobrotvori plemena. Ipak, oni su zbog svojih moći izazivali strah običnih ljudi i bili držani na distanci. Predstavićemo zato portret samog sibirskog šamana, da bi videli o kakvoj vrsti ljudi je ovde reč.

Ko je šaman?

Ne može svako biti šaman. Šamanom se ne postaje, on se rađa kao takav. Iako se može desiti da šaman ne završi obuku na odgovarajući način, ili da ne prođe inicijaciju, on ne može a da ne bude predodređen za šamana.

Da li je neko rođen kao šaman, vidi se po njegovim telesnim odlikama. On (ili ona, pošto postoje i žene šamani) najčešće ima telesnu manu, neku urođenu bolst ili sklonost ka razboljevanju. Simboličkim jezikom rečeno, šaman nije stvoren za telesni svet, on pripada svetu duhova. I u našoj, slovenskoj kulturi, postoji slično verovanje. Slovenski šamani ― zduhači navodno se rađaju sa posteljicom, maljama na neuobičajenim mestima, krilima pod pazuhom. I oni se, dakle, rađaju sa posebnim telesnim karakteristikama, ali i sposobnostima (moć odvajanja duha od tela). Sibirski narodi veruju da duhovi daju šamanu njegove moći, ili da ih šaman nasleđuje (verovanje Jakuta). Njegove telesne mane zapravo su znak ili obeležje duhova, koji na taj način izdvajaju šamana od ostalih ljudi.

samanNakon obuke koju pohađa kod starijeg “kolege”, budući šaman je spreman za inicijaciju. Simbol inicijacije bio je lov na životinju, ali i uspinjanje na sveto drvo. Budući da sibirski narodi žive od lova logično je da ova delatnost ima za njih veliki simbolički značaj. Lov je simbol testa i ispita, kako ispita zrelosti (prelazak adolescenta u svet odraslih) tako i ispita moći i snage (test vođe za osvajanje plemenske vlasti, test šamana itd.). S druge strane, uspinjanje na drvo predstavlja uspostavljanje kontakta sa svetom duhova, koji, po predanju, žive na nebu. Mađarski etnolog Vilmoš Đosegi navodi da šamansko nebo ne naseljavaju samo duhovi, već da tamo živi i vrhovni šaman. Đosegi takođe spominje verovanje o šamanskom drvetu u koje se urezuju simboli “tamge”. Do ovog drveta šaman odlazi tokom inicijacije i urezuje svoju “tamgu”, svoj lični magijski znak. Kada “tamga” jednog dana otpadne s drveta, šaman umire.

Šamani su, dakle, drugačiji od ostalih ljudi, kako u fizičkom smislu tako i u duhovnom. Oni imaju posebne moći, talente i sposobnosti koje fasciniraju, ali i plaše. Često su morali biti i dobri govornici, pevači, kazivači legendi ali i psiholozi. Morali su biti sposobni da svoje znanje, veštine i rezultate svog delovanja učine prihvatljivim ostalima. Jer nije svakom odgovarao krajnji ishod proricanja, odgovor na postavljeno pitanje, dijagnoza bolesti… Od kad je civilizacije, ovakvi ljudi izdvajali su se iz zajednice. Smatrani su posebnim, čak i opasnim, i neretko su živeli odvojeno od svojih saplemenika. Kolibe ili šatori šamana nalazili su se na određenoj udaljenosti od sela, pripadajući tako ne samo svetu ljudi, već i svetu duhova. Kao, uostalom, i sami šamani.
Ipak, šamani su bili i ostali veoma poštovani. Njima se davalo počasno mesto za trpezom, nuđena im je najbolja hrana i piće, a njihove usluge su se skupo plaćale. Ova činjenica ne govori o nekakvoj gramzivosti šamana, jer on pre pripada duhovnom svetu nego materijalnom. U pitanju je naprosto značaj dat njihovom delovanju. Da vidimo sad kakvu opremu i magijska oruđa je koristio šaman da bi uopšte mogao da utiče na svet prirode i svet duhova.

Šamanska oprema

1. Kostim šamana

Osnovna svrha šamanskog kostima je da da štiti šamana. Njegova putovanja u duhovne sfere mogla su biti opasna, a on je bio ugrožen i u materijalnom svetu (recimo, kada bi lečio bolesnika, duhovi bolesti mogli su da napadnu i njega). U zaštitne svrhe najčešće se koristilo gvožđe. Ono je bilo prišiveno na šamanov kostim, odbijajući magijske napade u materijalnom svetu kao kakav štit. Gvožđe je štitilo šamana i tokom duhovnih putovanja jer su zli duhovi mogli zaposeti njegovo telo dok je on u transu. S tim u vezi, naši šamani, zduhači, takođe su koristili gvozdene predmete u zaštitne svrhe. Dešavalo se i da je šamanova odeća sačinjena od perja, ili resica koje nalikuju na perje, slično odeći indijanskih šamana. Svrha oblačenja ove odeće bila je da omogući šamanu da leteći, ili u obliku ptice, preduzima svoja duhovna putovanja

2. Šamanski bubnjevi

Bubanj je najvažnije šamansko oruđe. U šamanskim obredima bubnjevi se koriste za izazivanje transa u kome se duša šamana može otisnuti izvan tela. Ovaj instrument može biti iscrtan raznim simbolima. Neki od bubnjeva prikazuju ceo šamanski univerzum, drugi samo pojedina bića i predmete. Tu su ljudi, losovi, irvasi i druga bića na koje šaman želi da utiče svojim moćima. Bubnjevi su iscrtani i raznim apstraktnim simbolima, očito magijskog karaktera. Inače, bubanj se pravi od životinjske kože (najčešće kože irvasa) koja se zateže preko drvenog okvira.

Životinje pomoćnici

Spomenuli smo već da su sibirski narodi živeli od lova. Živeći sa životinjama i živeći od njih lovački narodi ostvarili su posebnu vezu sa životinjskim svetom. Zbog takve veze, mitologije šamanskih naroda pune su životinjskih likova koji učestvuju u stvaranju sveta, utiču na prirodne pojave, ali i pomažu herojima i šamanima. Životinje-pomagače nalazimo i u indoevropskim mitovima i bajkama, međutim, kod šamanskih naroda ova pomoć životinja prevazilazi granice mita. Jer, životinja zaista pomaže šamanu, najčešće kao vodič u svet onostranog. Sibirski šamani imaju i svoje “životinje-pomoćnike” koje su istovremeno njihovi pratioci, izaslanici, magijski “ljubimci”. Ove životinje ili životinjski duhovi putuju umesto šamana, i umesto njega obavljaju određene delatnosti. U njima, po verovanju, obitavaju duše šamana i ako ova životinja bude povređena ili umre, ista će sudbina snaći i šamana.

zemlje samana

Kako putovati duhovno?

Da bi shvatili na koji način su šamani vršili svoja duhovna putovanja treba da imamo u vidu da su šamanski narodi verovali da se duša može odvojiti od tela. Kod običnog čoveka ovo se dešava u snu, tokom bolesti (kada duša zaluta u podzemni svet), kada iz nekih razloga ne želi da se vrati u svoje telo ili kada biva “oteta”. Šamani su mogli (a mogu i danas) da odvoje dušu od tela, bez ikakvih štenih posledica. Ovako nešto je moguće jer postoji jedna forma ili lik duše koji može da se odvoji od čoveka, bez opasnosti po život. Zato, u principu, možemo govoriti o tri različite duše, ili tri njene funkcije:

1) Dah ili ono što čini čoveka živim.
2) Duša koja se može odvajati od tela.
3) Vitalna sila.

Većina tehnika koje predstavljaju deo šamanske prakse imaju trans za svoju osnovu. Kada praktičar dostigne stanje transa on može da putuje u podzemni svet, da preuzima životinjski oblik ili da se bavi šamanizmom na neki drugi način. Sibirski narodi, naravno, nisu znali da je trans ono stanje u kome se nalaze praktičari šamanizma, niti su imali potrebe za njegovom definicijom. Ipak, šamani su ovo stanje svesti postizali, pre svega, udarajući u bubanj u ritmu koji je očigledno hipnotički.

 

 

 

Piše: Vesna Kakaševski
Izvor: www.ekcs.rs

 

 

 

PRIJAVITE SE NA DVODNEVNI SEMINAR MUDROST I ŠAMANIZAM

samani

 

Tagovi : ,
Podeli sa prijateljima:

Povezani Tekstovi

4 Komentara

    • admin je rekao:

      Pisite nam na info@noveperspektive.com ili unesite podatke za Newsletter i dobićete obaveštenje. Hvala. Pozdrav

    • admin je rekao:

      Konkretno Šamanska čarolija i kakao ceremonija odražaće se 21. i 22.maja, pišite nam na mail, ako želite da se prijavite! :) Sve najboje!

  1. Slaviša je rekao:

    Od pre par meseci zivim u severnoj Norveskoj. Ovde su 85 posto stanovnistva Sami. Zanima me koliko je zastupljen Samanizam s obzirom da postoji i stara i nova protestantska crkva u ovom mestu,Karasjoku.
    Hvala

Odgovori admin (Odustani)

Ime *

Email *

Website

Tvoj komentar *